Zadnjih godina se na svijetu pojavljuje sve više streljačkih natjecanja i događaja na kojima streljači testiraju svoje streljačke sposobnosti i mogućnosti svoje opreme na ekstremno dugim udaljenostima. Na natjecanjima na području Balkana se je u zadnjih desetak godina počelo govoriti o gađanju na veće udaljenosti do oko 1000 metara. S vremenom je takav tip natjecanja postao sve češći. Gađanje na veće udaljenosti se inače u ovom dijelu izvodi u taktičnom stilu i na streljačkim natjecanjima više povezanih s F-class gađanjem (kao što su Balkanska liga i slična natjecanja). Nažalost, na našim je područjima još uvijek mnogo ograničenja kod gađanja na veće udaljenosti i to ponajprije zbog manjka primjerenih gađališta. Takvih gađališta gdje je moguće gađati na udaljenostima većima od 1000 metara i gdje se organiziraju takva natjecanja je tako malo da ih je skoro moguće prebrojati na prste dvije ruke (Skopje – Makedonija, Slišane/Leskovac – Srbija, Manjača – BIH, Bileča – BIH, Grobnik – Hrvatska, Bač – Slovenija, i možda još neko, koje sam zaboravio spomenuti). Upravo iz tog razloga smo Goran Farič i ja odlučili otići na događaj u organizaciji EXLRS.com (extended long range shooting) u Livorno u susjednoj Italiji na gađalište streljačkog kluba Skiritai Legacy.
To gađalište je mnogim slovenskim streljačima već dobro poznato po taktičnom natjecanju Skiritai Legacy Extreme i neki među njima su ovdje već dosezali zavidljivo visoke rezultate (Farič, Poll, Žakelj …). Goran i ja smo išli na taj događaj ponajprije sa željom za skupljanjem novih iskustava i upoznavanjem novih trendova u gađanju na tako velikoj udaljenosti. Razvoj prikladnog oružja i opreme na tom području je zadnjih godina bio jako hitar te smo željeli iz prve ruke saznati kako se ponašaju noviji kalibri namijenjeni takvom gađanju (.375 CT, .408 CT, .416 Barrett) i ostala namjenska oprema. Mene je zanimalo i do koje udaljenosti je upotrebljiv kalibar 6.5×47 Lapua, kojeg osobno upotrebljavam. Goran je već imao mnogo prethodnog iskustva s gađanjem na udaljenostima većima od 1000 metara, dok su moja iskustva nažalost prilično mala. Na događaju je bilo moguće gađati na udaljenosti od 350 do 2205 metara.
Organizatori Harry i Pieter se u slobodno vrijeme bave s gađanjem na ekstremne udaljenosti još od 2005. godine, a svoje djelovanje su raširili i na proizvodnju namjenskih metaka za gađanje tog tipa (SSD – Solid Solution Design). Takvi događaji su namijenjeni upravo skupljanju novih iskustava i dijeljenju informacija. Sudionika na gađanju je bilo oko 50–60, a bili su razdijeljeni po danima. Gađanje se je odvijalo između 23. i 27. 7. 2018 na tri lokacije na gađalištu. Na prvoj lokaciji je bilo moguće gađanje od 350 metara do 780 metara, na drugoj između 560 i 1000 metara i na trećoj između 1669 in 2205 metara. Mete su bile u svim primjerima namještene na pješčanoj kosini, što se je iskazalo kao odličan potez. Naime, na pješčanoj kosini je jako jednostavno vidjeti promašene pucnje jer se na mjestu udarca digne prah. Glede na moja ograničena iskustva s gađanjem na udaljenosti većima od 1000 metara se je to pokazalo kao odlična okolnost. Većina meta je bila opremljena sa svjetlećim detektorom pogotka. U slučaju pogotka je nad metom zasvijetlilo crveno svijetlo i tako je bilo jednostavno raspoznati pogotke od promašaja.
Goran i ja smo se za taj streljački događaj pokušali, u skladu s mogućnostima, opremiti s čim prikladnijom opremom. Upotrijebili smo sljedeću opremu: puške Ritter&Stark u kalibru .338 i PSG Walkure u kalibru 6.5×47 (cijev 28 cola), dipode Harris i Fortmeier, zadnji naslon (tzv. zečje uši) Protector, spektiv Zeiss Victory Diascope 20–75×85, laserski daljinomjer Sig Sauer 2400ABS te streljački dalekozor Vortex Razor HD gen II 4.5–27×56 in IOR 4–28×50 Recon (oba Mil/MIL). Streljivo smo punili sami: 6.5×47 s metcima Lapua Scenar 123gr i 139gr, a .338 LM s metcima Scenar 300 gr i Solid Solutions Design .338 Flying Dutchman. Potonji monolitni metci su se pokazali kao izvrstni i iznimno konzistentni. Već pred samo putovanje smo se dobro opremili s metcima, u svakom kalibru oko 350–400.
Prvi dan gađanja smo bili postavljeni u skupinu gdje se je gađalo na lokaciji 1 in 2, tj. na daljine između 350 i 1000 metara. Testirali smo ponajprije kombinaciju djelovanja aplikacija Strelok Pro i Lapua balistics na pametnim telefonima te stvarnih pogodaka na različitim udaljenostima. Tako smo stvarno uspjeli, koliko je to bilo moguće, uskladiti djelovanje obiju aplikacija za koje nismo bili potpuno sigurni kako će raditi na ekstremnim udaljenostima. Usprkos umjerenom vjetru, gađanje prvoga dana je bilo dosta jednolično. Naime, oboje smo gađali praktički bez promašaja. Čak i najmanje mete 50×60 cm na 1000 metara nisu bile problem. Najzanimljivije je bilo to da je Goran s jednim punjenjem dosegao samo 2.6 Mrad pada zrna na 650 metara. To je naravno bilo moguće samo s metkom SSD Flying Dutchman, koji ima izlaznu brzinu veću od 1000 m/s.
Drugoga dana smo konačno dobili mogućnost testirati svoje sposobnosti na veće udaljenosti, kada je najbliža meta bila udaljena velikih 1690 metara. Ja sam bio dosta skeptičan oko toga kako će na takvoj udaljenosti funkcionirati kalibar 6.5×47, jer je tada zrno već duboko ispod brzine zvuka. Goran se je naravno mnogo više veselio daljinama većim od 2000 metara. Po dolasku na treću lokaciju smo sretno naletjeli na ljubaznu skupinu švicarskih streljača koji su nam pomagali sa skicom gađališta i izmjerenim udaljenostima. Naime, pokazalo se je da je usprkos upotrebi stativa jako teško izmjeriti točne udaljenosti sa Sig Sauerovim laserskim daljinomjerom, dok je s većim Safran-Vectronix napravama (koje je većina prisutnih streljača upotrebljavala) to mnogo lakše. Na samom početku gađanja smo birali razdoblja kada je bilo jako malo vjetra, što je svejedno značilo da su zrna skretala s putanje i do 7 metara na udaljenostima većima od 2000 metara. Na moje iznenađenje, pokazalo se je da su i 6.5mm zrna još uvijek stabilna na tim ekstremnim udaljenostima. Usprkos tome da balističke aplikacije na telefonu nisu precizno predvidjele pad zrna i skretanje s putanje na tim udaljenostima, uspio sam sa 6.5×47 imati potvrđene pogotke na 1669, 1704 in 1874 metara. Mete su bile veličine 1×1 metar. Goran je bio očekivano mnogo bolji s .338 LM te je imao cijeli niz pogodaka i na 2204 metara na meti veličine 1×1 metar. Oboje smo imali poteškoće s ograničenom evalvacijom u streljačkim dvogledima i većinu ispravaka smo izveli preko križa u ciljniku. Na 1874 metara je imala 6.5×47 Lapua s 123gr zrnom približno 30 Mrad pada i približno 3.5 Mrad skretanja u lijevo.
I Goran i ja smo na ovom natjecanju pridobili mnogo novih iskustava. Gađanje na ekstremno duge udaljenosti privlači ponajprije streljače koji nisu strogo taktički usmjereni. Izreka, da je ovaj sport kao golf ali za prave muškarce, je istinita. Jako zanimljiva je i koordinacija između streljača i promatrača jer potonji kroz objektiv promatraju više pucnjeva u nizu i očitavaju padove te skretanja s putanje. Potom te informacije prenesu streljaču i obično umjesto njega izračunaju sve korekcije. Isto tako zanimljivo je bilo vidjeti neke prevladavajuće dijelove opreme. Zbog profesionalne deformacije sam bio posebno pozoran na streljačke dalekozore koje streljači upotrebljavaju. Daleko najčešći je Hensoldt 3.5–26×56, koji ima čak 40 Mrad elevacije. U mnogo manjem broju ga slijede Kahles K624i i Vortex Razor HD 4.5–27×56. Zanimljiva je bila činjenica da je bilo dalekozora S&B samo nekoliko, a IOR dalekozor sam imao jedino ja. Što se tiče pušaka, najčešće su bile Ritter&Stark, Ashbury Precision, Accuracy International i Sako TRG. Laserski daljinomjeri su bili u velikoj većini od proizvođača Safran-Vectronix, a objektivi skoro bez iznimke Hensoldt s ugrađenim ciljnim križem za ocjenjivanje ispravaka. Zanimljiva spoznaja je bila i to koliko bolje se ponašaju kalibri, kao što su .375 CT i .416 Barrett, od svih običajnih kalibara, uključujući .338 LM. Kao zanimljivost treba spomenuti i to da je veliki broj streljača upotrebljavao puške u kalibru .300 RUM i bez problema dosezao pogotke i na 2204 metara.
Goran i ja se već veselimo sljedećem takvom događaju i treniramo koordinaciju koju upotrebljavaju ostali streljači: 😊
Promatrač: provjeri paralaksu / check parallax
Streljač: paralaksa postavljena / parallax set
Promatrač: promatrač spreman / spotter ready
Streljač: streljaš spreman / shooter ready
Promatrač: pošalji / SEND IT!
Streljač: bang /
Promatrač: pri pogotku (čisti užitak), pri promašaju (nema užitka, korekcija) / pure joy 😊, no joy ☹
Avtor: Teodor Štimec